Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!
Islamski Odgoj

Odgoj iz islamske perspektive

Islamska pedagogija crpi svoje principe, metode, postupke iz osnovnih islamskih izvora Časnog Kur'ana, i Poslanikove, a.s., tradicije. Kur'anski ajeti jasno prikazuju osnovne islamske smjernice kada je odgoj u pitanju.

„Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!…“ (En-Nahl, 125.)

„Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osor i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima…“ (Ali Imran, 159.)

„Ti sa svakim lijepo! I traži da se čine dobra djela…“(El-‘Araf, 199.)

„Zlo dobrim uzvrati pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati“(Fussilet, 34.)

Ovo su samo neki od kur'anskih ajeta kojima se zapravo ukazuje na islamski pristup temi odgoja i uopće komuniciranja sa drugim osobama. Nekoliko riječi preuzetih iz navedenih citata zapravo daje glavne smjernice islamskom viđenju odgoja: mudro, lijepim savjetom, na najljepši način, budi blag a ne grub i osor, praštaj, dogovaraj se s njima, sa svakim lijepo, podstiči na dobročinstvo, na zlo dobrim uzvrati.

U Kur'anu su uglavnom date osnovne smjernice i principi za većinu pitanja, dok razradu istih imamo priliku upoznati preko prakse Poslanika, a.s. Kako izgleda ta razrada može se vidjeti u postupcima koje bilježi islamska tradicija, a koji su preporučeni sunnetom:

dozivanje djeteta njegovim najdražim imenom (npr. upotreba deminutiva),
nagrada koja može biti materijalne prirode u formi igračke ili nečeg sličnog ali i nematerijalne prirode kao što je odlazak na neko mjesto koje je djetetu drago, i slično,
pohvala, ne ustručavati se da se dijete pohvali pred njegovim drugovima, rođacima, nastavnicima ili onima koje voli ili voli da bude pohvaljeno pred njima,
lijepa riječ, često koristiti lijepe riječi koje imaju funkciju podstreka: bravo, aferim, odlično, svaka čast, i slično,
srdačno dočekivanje djeteta, bez obzira da li se radilo o dolasku u školu ili povratku kući odgajatelj bi trebao dočekivati dijete sa osmijehom, riječima dobrodošlice uz napomenu da se radujemo susretu,
nježan dodir po kosi ili rukovanje djetetu daje osjećaj spokoja i brige o njemu,
brižnost, kojom odgajatelj daje do znanja djetetu da mu je stalo do njega i da ga zanima sve što ima veze sa djetetom,
bodrenje djeteta, naročito kada ono želi nešto da pita i kada odgovara jer se na taj način stiče djetetovo povjerenje, naklonost, a sve to ostavlja pozitivan trag pa će dijete imati smjelost i hrabrost, a u protivnom može postati šutljivo i bojažljivo,
uvažavanjem njegovih prijedloga, odgajatelj zadobija povjerenje djeteta, u protivnom ako ga ne uvažavamo i potcijenimo njegove prijedloge dijete će se zatvoriti i tražit će potporu i razumijevanje na nekom drugom mjestu,
pravičnost među djecom, bez obzira na to koliko je neko dijete uspješno u učenju, da li je dječak ili djevojčica, bez obzira na to koliko je djece u porodici ili u odjeljenju.
Međutim, praksa nam potvrđuje da se odgojni ciljevi ne mogu uvijek ostvariti samo lijepim postupcima nego je ponekad potrebno posegnuti i za metodama koje nisu ugodne i prijatne ni odgajatelju niti onome koji se odgaja, baš kao što ni lijek nije prijatnog okusa ali ga uzimamo radi posljedice koja nastaje njegovim konzumiranjem. Tako su u islamskoj tradiciji zabilježene sljedeće metode koje mogu biti učinkovite ali ni u kom slučaju nisu bazirane na batini, odnosno upotrebi sile:

Prijekoran pogled (baš kao što blag pogled sa smješkom može postići efekat pridobijanja djetetove ljubavi tako prijekoran pogled može biti dovoljan znak djetetu da njegovi postupci nisu prihvatljivi i da treba prestati sa takvim ponašanjem),
Prijekorna artikulacija (glas koji odvraća dijete od nekog postupka, koje je uradilo ili namjerava da uradi),
Zanemarivanje kojim odgajatelj nastoji djetetu poslati jasnu poruku da je napravilo grešku i da nismo zadovoljni sa tim postupkom. Ova metoda ne smije trajati dugo jer je cilj odgojni a ne kazneni,
Uskraćivanje nekih privilegija poput izleta, ekskurzije, kojim se djetetu daje do znanja da snosi direktne posljedice svojih postupaka i da njegovo ponašanje nije prihvatljivo za sredinu,
Uslovljavanje koje treba i ispuniti ukoliko ga dijete ne shvati ozbiljno.

Iz navedenog se može izvući zaključak da ako odgajatelj, bez obzira radilo se to o roditelju ili učitelju, bude dovoljno mudar i smiren, te upotrijebi sva raspoloživa odgojna sredstva u cilju postizanja odgojnih ciljeva, zasigurno neće biti potrebe za batinom. Ljubav je ta koja osvaja ljudska pa i dječija srca, dok zasigurno upotreba sile osim kratkotrajnog trenutnog efekta nije donijela rezultate u konačnici.

Za Akos.ba: Rabija Arifović